Više fotografija pogledajte na Google Photos stranici OKB.
Kategorija: novosti
Opća kategorija za objavu novosti
Dječja orijentacijska utrka – fotke
Više fotografija pogledajte na Google Photos stranici OKB.
Odlični rezultati na Transmoduls Dunántúl kupu
Nakon trodnevnog natjecateljskog programa koji je započeo sprintom u staroj jezgri Veszprema te se nastavio utrkama na bivšem vojnom poligonu u Hajmáskér članovi Orijentacijskog kluba Bjelovar vratili su se bogatiji za dva prva mjesta u najjačim kategorijama. Prvo mjesto u ženskoj kategoriji osvojila je Antonija Orlić, dok je u napetoj završnici posljednje utrke Tihomir Despetović uspio preteći izravnog konkurenta i preći sa drugog na prvo mjesto u ukupnom plasmanu. Uspješan vikend zaokružio je Robert Orehoci drugim mjestom u kategoriji M40.
Magyar második rész
Drugi vikend za redom natjecanja su nastavljena u Mađarskoj. Intenzivni vikend krenuo je u petak sprint popodnevnom utrkom na bazenima Szent Gróth Termálfürdő. Antonija i Robert su se odmah za početak okitili zlatom. Sama utrka dobila je na čari jer je u zadnjem dijelu postavljen labirint i nije bila dovoljna samo brzina već i koncentracija da se iz njega što prije izađe . Subota je nastavljana utrkom na srednjim stazama na terenima Zalaszentgrót – Döbröce,a uz koju su se računali još dva sprinta za sveukupni plasman. Sam teren na prvu nije odavao mogućnost laganog kretanja zbog agacije i kopriva međutim kasnije se pokazalo da većina karte nije bila takva. Veći problem od navedenih kopriva i agacije je bila loše nacrtana karta Neki su se bolje, a neki lošije snašli . Subota popodne je bila predviđena za pivsku štafetu gdje su se formirale dvije mješane štafete, Antonija i Darko, Lino i Robert. Da li zbog većeg pivskog ili orijentacijskog iskustva, štafeta Lino/Robert je bila bolja, a i uz to osvojila svekupno treće mjesto u jakoj konkurenciji iza dvije austrijske štafete. Za kraj ostala je nedjelja sa programom dva gradska sprinta i revijalne utrke sa “kantama“. Sprintevi su bili izuzetno brzi i ne previše tehnički zahtjevni. Nakon zbrajanja kompletnih rezultata tri utrke Antonija se popela na drugo mjesto ,a Robert na prvo.
24 sata Mađarske
Prethodni vikend se na karti Kab-hegy, Sárcsi-kút održalo 24satno natjecanje u štafeti. Kao pridruženi član druge slovenske štafete priključio se i Robert Orehoci. Cilj natjecanja je da se u roku od 24 sata uspješno prođe što više ponuđenih karata. Karte su podijeljene na, po dobu dana na startne, dnevne, “zone sumraka”, noćne i završne , po dužini na kratke i duge te po težini na lake i orijentacijski teške. Prvih 12 sati vrijeme je bilo u skladu sa godišnjim dobom oko 30tak stupnjeva, a onda je oko ponoći naišlo nevrijeme sa jakom kišom i vjetrom koje je spustilo temperaturu na 14 C i malo začinilo natjecanje. Ekipa Slovenija 2 je u 24 sata uspješno prošla 26 karata i završila na 13. mjestu
Zelena o-čistka 2016.
Zajednička jednodnevna akcija čišćenja divljih odlagališta otpada Zelena čistka najveći je ekološki volonterski projekt u Hrvatskoj.
I ove godine članovi Orijentacijskog kluba Bjelovar sudjelovali su u ovoj akciji skupljanjem i odvozom otpada s dvaju divljih šumskih odlagališta u okolici mjesta Vrbica.
Mateo brončani na Vihorovoj Uskršnjoj utrci
Na tradicionalnoj Uskršnjoj dječjoj orijentacijskoj utrci koja je 28. ožujka održana u Zagrebu – Dotršćina, u izvrsnoj organizaciji OK Vihor, nastupilo je i četvero najmlađih članova OK Bjelovar.
U konkurenciji 96 malih natjecatelja iz Zagreba, Ludbrega, Samobora i drugih mjesta, Mateo Habalija (2007.) osvojo je izvrsno treće mjesto i brončanu medalju u kategoriji M10 (dječaci do 10 godina).
Nakon proglašenja pobjednika Mateo je izjavio: Ovo mi je prva medalja u životu!
Na utrci su još sudjelovali Ivana Habalija (Ž12) te Andrej i Bartol Perković (M7).
Rezultati i fotografije dostupni su na www.vihor.hr i na Facebooku (OK Vihor).
Tonkina priča iz Portugala
Nikad ne putujem na mjesta gdje nema neke utrke, jer jednostavno nemam dovoljno godišnjeg za tako nešto, pa sam utrku uklopila u posjet prijateljici u Lisabonu. S obzirom na to da sam željela obići i neke znamenitosti u okolici, koje uključuju i isprobavanje domaćih vina, odabrala sam trčati u svojoj dobnoj kategoriji, a ne u težoj kako to inače sama sebi smjestim pa umirem i na utrci i cijeli dan nakon utrke. Bila sam zadovoljna odabirom jer je na kraju bilo prijavljeno preko 1.400 ljudi, a moja W35 kategorija je izgledala kao da bi se mogla i završiti.
Na programu su bile četiri prave šumske orijentacijske utrke koje su za razliku od naših imale jako malo šume i jako puno kamenja i stijena; i peti je bio noćni sprint po gradu. S obzirom na to da sam luda za gradskim sprintevima bilo je jasno što sam si odabrala za glavnu utrku.
Teren je urnebes. Veliko kamenje, malo kamenje (kamen koje veličine se zapravo smije nazvati stijenom?), okruglo kamenje, jajoliko kamenje, kameni odroni, kamene terase, kameni zidovi, kameni platoi raznih oblika od kojih neki i sami već imaju svoje uvale i mikročistine, sve livade urasle u bodljikavo grmlje, ono malo šume što postoji je neprohodno, gomila karakterističnog drveća (Plutnjak bez kore), ograde od metar i pol s dva reda bodljikave žice na vrhu, uvale super plitke, potoka nigdje…
Pokušaj prilagođavanja novom terenu je bio u potpunosti neuspješan. U Hrvatskoj mi je problem obići običnu ponikvu za 180 stupnjeva i nastaviti dalje, ovdje je to trebalo napraviti s okruglim stijenama. Ne treba puno objašnjavati kako je to završilo, ali sa 10. kt sam otišla na 13, s 13 na 10, izohipse ništa nisam kužila, praćenje karakterističnog drveća je bilo uspješno samo kad su bila sva ucrtana na karti. Uglavnom, napravila sam valjda sve moguće greške, osim silaska s karte, a najavili su da je prvi dan najlakši.
Nisam bila zabrinuta za rezultat jer se na večer trebao trčati sprint u gradu. Već sam prije desetak godina imala priliku sudjelovati na jednom takvom sprintu i sjećam se da je bilo ludilo. Ovaj put je bio po noći, kiši i magli. Start u prastaroj ulici popločanoj kamenim kockicama, hrpa stepenica i mini uličica i trčanje u sto smjerova oko oronulog dvorca na vrhu brda, cilj opet dolje. Trošila sam puno vremena na odabir varijante, ali izgleda manje nego konkurencija jer sam uspjela pobijediti u sprintu. Moj cilj je bio ostvaren, sad sam sljedeće tri utrke mogla brljaviti koliko hoću …
Ostatak priče pročitajte na goout.vecernji.hr
(tekst & foto: Antonija Orlić)