ANTONIJA ORLIĆ POSTAVILA NOVI HRVATSKI REKORD

U Belfastu (Sjeverna Irska) održano je 1. i 2. srpnja 2017. godine Svjetsko prvenstvo u trčanju na 24 sata, na kojem su nastupili natjecatelji iz 42 zemlje.

U sastavu hrvatske ženske reprezentacije nastupila je i članica Orijentacijskog kluba Bjelovar Antonija Orlić, koja je s pretrčanih 230,605 km za 24 sata postavila novi hrvatski rekord. S rezultatima ostale dvije predstavnice (Paula Vrdoljak – 213,995 km i Veronika Jurišić – 212,786 km) hrvatska reprezentacija je zauzela ekipno 7. mjesto.

Antonija na 170. km
Antonija Orlić nakon pretrčanih 170 km

Rezultati su dostupni na www.iau-ultramarathon.org.

Berba medalja u Baranji

Na međunarodnom orijentacijskom natjecanju Otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje koje je proteklog vikenda (2.-3. travnja) održano u Belom Manastiru i okolici sudjelovali su i članovi Orijentacijskog kluba Bjelovar.

Prvog dana održana je utrka u disciplini SPRINT, na kojoj su prva mjesta osvojili Antonija Orlić u elitnoj ženskoj kategoriji (W21E) i Robert Orehoci u najmlađoj muškoj veteranskoj kategoriji (M35), dok je Željka Krupka bila druga u kategoriji W21B. Ova utrka, osim za Sprint kup Hrvatske, bodovana je i za svjetsku rang listu (WRE).

Drugog dana održana je klasična utrka na srednjim stazama koja se boduje za Kup Hrvatske. Medalje su ponovo osvojili Antonija Orlić (3. u W21E), Robert Orehoci (3. u M35) i Željka Krupka (2. u W21B), a pridružili su im se Petar Perica (2. u M21B) i Željko Belaj (3. u M65).

Od članova OK Bjelovar nastupili su još Nikolina Šantić (W35), Tihomir Despetović (M21E) i Mladen Perica (M21B).

U natjecanju je sudjelovalo 180 natjecatelja i natjecateljica iz Mađarske, Srbije i Hrvatske

  • Antonija, W21E, 1. mjesto (izvor: FB)
    Antonija, W21E, 1. mjesto (izvor: FB)

Više fotografija pogledajte na Google Photos stranici OKB.

Tonka u Portugalu

Tonkina priča iz Portugala

Nikad ne putujem na mjesta gdje nema neke utrke, jer jednostavno nemam dovoljno godišnjeg za tako nešto, pa sam utrku uklopila u posjet prijateljici u Lisabonu. S obzirom na to da sam željela obići i neke znamenitosti u okolici, koje uključuju i isprobavanje domaćih vina, odabrala sam trčati u svojoj dobnoj kategoriji, a ne u težoj kako to inače sama sebi smjestim pa umirem i na utrci i cijeli dan nakon utrke. Bila sam zadovoljna odabirom jer je na kraju bilo prijavljeno preko 1.400 ljudi, a moja W35 kategorija je izgledala kao da bi se mogla i završiti.

Na programu su bile četiri prave šumske orijentacijske utrke koje su za razliku od naših imale jako malo šume i jako puno kamenja i stijena; i peti je bio noćni sprint po gradu. S obzirom na to da sam luda za gradskim sprintevima bilo je jasno što sam si odabrala za glavnu utrku.

Teren je urnebes. Veliko kamenje, malo kamenje (kamen koje veličine se zapravo smije nazvati stijenom?), okruglo kamenje, jajoliko kamenje, kameni odroni, kamene terase, kameni zidovi, kameni platoi raznih oblika od kojih neki i sami već imaju svoje uvale i mikročistine, sve livade urasle u bodljikavo grmlje, ono malo šume što postoji je neprohodno, gomila karakterističnog drveća (Plutnjak bez kore), ograde od metar i pol s dva reda bodljikave žice na vrhu, uvale super plitke, potoka nigdje…

Pokušaj prilagođavanja novom terenu je bio u potpunosti neuspješan. U Hrvatskoj mi je problem obići običnu ponikvu za 180 stupnjeva i nastaviti dalje, ovdje je to trebalo napraviti s okruglim stijenama. Ne treba puno objašnjavati kako je to završilo, ali sa 10. kt sam otišla na 13, s 13 na 10, izohipse ništa nisam kužila, praćenje karakterističnog drveća je bilo uspješno samo kad su bila sva ucrtana na karti. Uglavnom, napravila sam valjda sve moguće greške, osim silaska s karte, a najavili su da je prvi dan najlakši.

Nisam bila zabrinuta za rezultat jer se na večer trebao trčati sprint u gradu. Već sam prije desetak godina imala priliku sudjelovati na jednom takvom sprintu i sjećam se da je bilo ludilo. Ovaj put je bio po noći, kiši i magli. Start u prastaroj ulici popločanoj kamenim kockicama, hrpa stepenica i mini uličica i trčanje u sto smjerova oko oronulog dvorca na vrhu brda, cilj opet dolje. Trošila sam puno vremena na odabir varijante, ali izgleda manje nego konkurencija jer sam uspjela pobijediti u sprintu. Moj cilj je bio ostvaren, sad sam sljedeće tri utrke mogla brljaviti koliko hoću …

Ostatak priče pročitajte na goout.vecernji.hr

(tekst & foto: Antonija Orlić)

Penamacor

Orijentacijska sezona ovaxj puta je krenula na četverodnevnom natjecanju od 5-9.02. u pitoresknom portugalskom gradiću Penamacor.
Na natjecanju koje je okupilo oko 1500 natjecatelja iz 31 države nastupili su Antonija Orlić i Robert Orehoci. Osim četiri klasične “šumske” odnosno “kamenite” utrke na kraju prvog dana održao se i noćni sprint. Sami uvjeti , kiša, magla i vjetar nisu išli u prilog natjecateljima , međutim to nije spriječilo Antoniju da pobjedi u svojoj kategoriji odnosno da Robert završi peti. U ukupnom plasmanu ostale četiri utrke Antonija je ponovila odličan rezultat i sveukupno zauzela 10. mjesto od 30 natjecateljica dok je Robert
bio malo manje uspješan i ugurao se u zlatnu sredinu 32/66. Rezultati i slike mogu se pronaći  na stranicama organizatora.

Robi 1. u M45 MOV 2015

Uspješan orijentacijski vikend

Za članove Orijentacijskog kluba Bjelovar protekli natjecateljski vikend (14.-15. studenoga) bio je vrlo uspješan.

Najbolji rezultat sezone postigao je Robert Orehoci, koji je na dvodnevnom međunarodnom natjecanju u Veneciji sudjelovao na tri utrke i u konkurenciji 50 natjecatelja u kategoriji M45 osvojio 1. mjesto u generalnom plasmanu. Inače, na ovom tradicionalnom natjecanju ove godine sudjelovalo je preko 1000 natjecatelja iz cijelog svijeta. Sve informacije o ovom natjecanju dostupne su na portalu www.orivenezia.it.

U nedjelju, 15. studenoga u Jastrebarskom je održana posljednja ovosezonska orijentacijska utrka pod nazivom Sprint kup Jastrebarsko na kojem je pobijedila Antonija Orlić (Ž21), a sudjelovali su još Tihomir Despetović (4. u M21), Željka Krupka (7. u Ž21) i Željko Belaj (6. u M50). Više informacija o ovom natjecanju dostupno je na portalu OK Jelen.

Antonija, Sprint kup Jastrebarsko, Ž21, 1. mjesto
Antonija, Sprint kup Jastrebarsko, Ž21, 1. mjesto

Istog dana Hrvatski orijentacijski savez održao je svečano proglašenje pobjednika kupova za 2015. godinu u klasici, sprintu i preciznoj orijentaciji.

U klasičnim disciplinama, nakon 9 utrka, najuspješniji su bili Nikolina Šantić (1. u Ž21B), Petar Perica (2. u M21B), Željko Belaj (2. u M55), Robert Orehoci (3. u M35) i Domagoj Šantić (3. u M21B).

Nikolina (1. mjesto, Ž21B) i Domagoj (3. mjesto, M21B), Kup Hrvatske 2015.
Nikolina (1. mjesto, Ž21B) i Domagoj (3. mjesto, M21B), Kup Hrvatske 2015.
Željko Belaj, Kup Hrvatske 2015., M55, 2. mjesto
Željko Belaj, Kup Hrvatske 2015., M55, 2. mjesto

U sprintu je održano 8 utrka, a najuspješniji su bili Robert Orehoci (1. u M35) i Antonija Orlić (3. u Ž21).

U ekipnom plasmanu OK Bjelovar je u konkurenciji 12 klubova osvojio 6. mjesto. Potpuni rezultati objavljeni su na www.oeventmanager.com.

Sezona je počela …

Ako se po jutru dan poznaje onda ćemo se ove godine “kupati” u lijepom vremenu na utrkama. Cres nas je , naša prva destinacija ove godine, dočekao u prelijepom proljetnom vremenu idealnom za trčanje.
Teren neuobičajen za ostali dio Cresa jer je na karti dominirala bjelogorica popunjena livadama i izuzetno trčljivim dionicama. Ni klasični dijelovi sa kamenjem i stijenama nisu nas mogli omesti u uživanju na stazama. Prvi dan , srednje staze, i uhodavanje nakon pet mjeseci treniranja bez karte. Sve za PET, osim greške od PET minuta 😀 . Međutim greška nije utjecala na opći dojam prve utrke u sezoni. Antonija se vjerojatno nije stigla ni zagrijati na 4.5 km staze kada znamo da na svojim utrkama tek na 80om počinje “kukati” pa je završila na 10. mjestu. Moja malenkost na trećem, sa pet minuta zaostatka. Drugi dio dana odradili smo na odlazak u smještaj u Belom te na poduže večernje druženje sa Japetić ekipom. Antonija je , kao vrhunski gurman, iskoristila priliku u uživanju u domicilnoj večeri, kombinaciji blitve i ćevapa 😀

Dan dva, već iskusni stanovnici Cresa, jedva smo čekali da se otisnemo na duge staze. Ovaj put smo trku odradili sa još manje pogrešaka. Antonija na 8.mjestu, a ja na drugom sa malim zaostatkom. Organizacija i opća atmosfera su bili nevjerojatno ležerni. Domaćin se pobrinuo za mali pokretni restorančić i ozvučenje tako da nikome ništa nije nedostajalo. I kako to onda poslije biva, ostali su aktivirali sleep mode, a ja za volan, pa preko pola Cresa, malo trajekta, cijelog Krka pa lagano do Zagreba i jednotjednog odmora jer nas već idući vikend čeka Lipica.

Rezultati & prolazi.