Ako se po jutru dan poznaje onda ćemo se ove godine “kupati” u lijepom vremenu na utrkama. Cres nas je , naša prva destinacija ove godine, dočekao u prelijepom proljetnom vremenu idealnom za trčanje.
Teren neuobičajen za ostali dio Cresa jer je na karti dominirala bjelogorica popunjena livadama i izuzetno trčljivim dionicama. Ni klasični dijelovi sa kamenjem i stijenama nisu nas mogli omesti u uživanju na stazama. Prvi dan , srednje staze, i uhodavanje nakon pet mjeseci treniranja bez karte. Sve za PET, osim greške od PET minuta 😀 . Međutim greška nije utjecala na opći dojam prve utrke u sezoni. Antonija se vjerojatno nije stigla ni zagrijati na 4.5 km staze kada znamo da na svojim utrkama tek na 80om počinje “kukati” pa je završila na 10. mjestu. Moja malenkost na trećem, sa pet minuta zaostatka. Drugi dio dana odradili smo na odlazak u smještaj u Belom te na poduže večernje druženje sa Japetić ekipom. Antonija je , kao vrhunski gurman, iskoristila priliku u uživanju u domicilnoj večeri, kombinaciji blitve i ćevapa 😀
Dan dva, već iskusni stanovnici Cresa, jedva smo čekali da se otisnemo na duge staze. Ovaj put smo trku odradili sa još manje pogrešaka. Antonija na 8.mjestu, a ja na drugom sa malim zaostatkom. Organizacija i opća atmosfera su bili nevjerojatno ležerni. Domaćin se pobrinuo za mali pokretni restorančić i ozvučenje tako da nikome ništa nije nedostajalo. I kako to onda poslije biva, ostali su aktivirali sleep mode, a ja za volan, pa preko pola Cresa, malo trajekta, cijelog Krka pa lagano do Zagreba i jednotjednog odmora jer nas već idući vikend čeka Lipica.