World Masters Games

U razdoblju od 21-30.04.2017. u gradu Aucklandu na Novom Zelandu održane su World Masters Games na kojima se natjecalo više od 28000 natjecatelja iz 100+ zemalja u 28 različitih sportova. Nakon spektakularnog otvaranja na Eden Parku u petak orijentacijski dio započeo je model sprint eventom u Massey University Albany Oteha-Rohe”. Slijedeći dan su održane jedine sprint kvalifikacije na University of Auckland Epsom Campus (I i II) na “prekompliciranoj” stazi. Sama preporuka IOFa da sprint mora biti trčljiv ovdje je pala u vodu prekomjernim brojem prolaza , razina i stepenica tako da mi je prosjek na kraju bio 6:10 po km , ali srećom i to je bilo dovoljno dobro za ulazak u A finale. Finale je održano u centru grada na lokaciji University of Auckland City Campus. Zanimljiv teren sa prvim djelom u parku , a kasnije “preseljenim” u gradski dio te na kraju u samom kampus. Na žalost na početku je koncentracija malo zaštekala pa je park odnio dragocijeno vrijeme koje bi na kraju vjerojatno bilo dovoljno za deveto mjesto, međutim i sa tim greškama na kraju sam završio na 14.mjesto što je bilo bolje i od osobno očekivanog. Nakon toga natjecanje je nastavljeno dugim stazama u šumama Woodhill forest-a. Model, kvalifikacije I i II  održane su dan za danom. Na žalost niti jedan od tih dana se nisam uspio snaći na jedinstvenom terenu gdje se izmjenjuju pješćane dine, crnogorica, šikare i neprepoznatvljivi putevi te se nisam uspio plasirati u A finale. Osim toga i kompas se ponašao vrlo čudno iako je specificiran za područje Novog Zelanda. Dan pauze, a kao i svi ostali dani prije i poslije utrka maksimalno su iskorišteni za razgladavanje ljepota koje pruža priroda u Novom Zelandu. Finalnu utrku sam dočekao poprilično odmoran i željan da popravim opći dojam kojim nisam bio zadovoljan. Ovaj puta su se kockice posložile i na sličnom sam terenu uspio pobjediti u B finalu 

 

City Race Euro tour

14647321_10210839087477716_683168370_oPeta utrka u lancu City Race Euro tour-a održala se prošli vikend u Firenzi. Skupilo se nešto više od 300-tinjak natjecatelja iz 16. država. Prvi dan na (produženom) sprintu u gradskom vrtu Antonija je zauzela 2. mjesto, a Robert treće.  Drugi dan na programu je bila glavna gradska (middle) utrka kroz sam centar Firence gdje su obadvoje zauzeli izvrsna treća mjesta. Trke su dobro poslužile kao “trening” za slijedeći niz utrka koji započinje u Toskana regiji  , a završava noćnim middle-om u Veneciji .

Odlični rezultati na Transmoduls Dunántúl kupu

14060273_10210859106342024_1208088563_o

Nakon trodnevnog natjecateljskog programa koji je započeo sprintom u staroj jezgri Veszprema te se nastavio utrkama na bivšem vojnom poligonu u Hajmáskér članovi Orijentacijskog kluba Bjelovar vratili su se bogatiji za dva prva mjesta u najjačim kategorijama. Prvo mjesto u ženskoj kategoriji osvojila je Antonija Orlić, dok je u napetoj završnici posljednje utrke Tihomir Despetović uspio preteći izravnog konkurenta i preći sa drugog na prvo mjesto u ukupnom plasmanu. Uspješan vikend zaokružio je Robert Orehoci drugim mjestom u kategoriji M40.

Magyar második rész

13613355_10153865024568510_353049665492329120_o13661832_10153865024928510_2082074508994405936_oDrugi vikend za redom natjecanja su nastavljena u Mađarskoj.  Intenzivni vikend krenuo je u petak sprint popodnevnom utrkom na bazenima Szent Gróth Termálfürdő. Antonija i Robert su se odmah za početak okitili zlatom. Sama utrka dobila je na čari jer je u zadnjem dijelu postavljen labirint i nije bila dovoljna samo brzina već i koncentracija da se iz njega što prije izađe . Subota je nastavljana utrkom na  srednjim stazama na terenima Zalaszentgrót – Döbröce,a uz koju su se računali još dva sprinta za sveukupni plasman. Sam teren na prvu nije odavao mogućnost laganog kretanja zbog agacije i kopriva međutim kasnije se pokazalo da većina karte nije bila takva. Veći problem od navedenih kopriva i agacije je bila loše nacrtana karta  Neki su se bolje, a neki lošije snašli . Subota popodne je bila predviđena za pivsku štafetu gdje su se formirale dvije mješane štafete, Antonija i Darko, Lino i Robert. Da li zbog većeg pivskog ili orijentacijskog iskustva, štafeta Lino/Robert je bila bolja, a i uz to osvojila svekupno treće mjesto u jakoj konkurenciji iza dvije austrijske štafete. Za kraj ostala je nedjelja sa programom dva gradska sprinta i revijalne utrke sa “kantama“. Sprintevi su bili izuzetno brzi i ne previše tehnički zahtjevni. Nakon zbrajanja kompletnih rezultata tri utrke Antonija se popela na drugo mjesto ,a Robert na prvo.

24 sata Mađarske

24h_2016_20

 

Prethodni vikend se na karti Kab-hegy, Sárcsi-kút  održalo 24satno natjecanje u štafeti. Kao pridruženi član druge slovenske štafete priključio se i Robert Orehoci. Cilj natjecanja je da se u roku od 24 sata uspješno prođe što više ponuđenih karata. Karte su podijeljene na, po dobu dana na startne, dnevne, “zone sumraka”, noćne i završne , po dužini na kratke i duge te po težini na lake i orijentacijski teške. Prvih 12 sati vrijeme je bilo u skladu sa godišnjim dobom oko 30tak stupnjeva, a onda je oko ponoći naišlo nevrijeme sa jakom kišom i vjetrom koje je spustilo temperaturu na 14 C i malo začinilo natjecanje. Ekipa Slovenija 2 je u 24 sata uspješno prošla 26 karata i završila na 13. mjestu

 

Penamacor

Orijentacijska sezona ovaxj puta je krenula na četverodnevnom natjecanju od 5-9.02. u pitoresknom portugalskom gradiću Penamacor.
Na natjecanju koje je okupilo oko 1500 natjecatelja iz 31 države nastupili su Antonija Orlić i Robert Orehoci. Osim četiri klasične “šumske” odnosno “kamenite” utrke na kraju prvog dana održao se i noćni sprint. Sami uvjeti , kiša, magla i vjetar nisu išli u prilog natjecateljima , međutim to nije spriječilo Antoniju da pobjedi u svojoj kategoriji odnosno da Robert završi peti. U ukupnom plasmanu ostale četiri utrke Antonija je ponovila odličan rezultat i sveukupno zauzela 10. mjesto od 30 natjecateljica dok je Robert
bio malo manje uspješan i ugurao se u zlatnu sredinu 32/66. Rezultati i slike mogu se pronaći  na stranicama organizatora.

Sprint vikend u Splitu i Šibeniku


12079813_10208082208398743_6481963291094966118_o

 

Malobrojna ekipa OK Bjelovara završila je ovaj vikend na prekrasnom prekišnom Splitu i isto takvom Šibeniku. Međutim ta činjenica nije nikog omela u uživanju trčanja na novim sprint kartama starih jezgri. Možda je zbog kiše turista bilo manje , ali činjenica da su isti nosili kišobrane nije nam išla u korist. Osim savladavanja tehnike izbjegavanja, sa vremenom smo usavršili i tehniku doklizavanja do kontrola. Neki su možda tu tehniku duže savladavali jer su im pokušaji završavali ili u zidu ili na podu. Nikolina je tu , ovaj puta, imala malo više problema i završila je na 6. mjestu u Ž21 za razliku od Antonije na 3. mjestu i mene na 1.mjestu u M35. Popodne smo Antonija i ja odradili seniorsku mješanu štafetu (sa starim (ne)članom) Vedranom i završili na izvrsnom 2.mjestu iza OK Japetić. Povratkom u Šibenik i potopom koji nas je pratio putem shvatili smo da je dio kiše na prvim utrkama bio apsolutno zanemarljiv. Nedjelja je glede vremena bila puno sretnija jer je palo samo par kapi za vrijeme utrke i proglašenja. Šibenik je u odnosu na Split bio brdovitiji , ali puno trčljiviji zbog “pomanjkanja” turista te se Antonija popela za jednu stepenicu više dok sam ja ostao na istoj.  Rezultati i prolazi se mogu vidjeti na URSUS OUTDOOR stranicama

Šprint, Slovenija, Kamnik i opet kiša zaobišla hrabre

Nakon kišurine zadnjih dana ponovno su se oblaci nakratko razišli dovoljno da sprint, koji je organizirao OK Komenda na novoj karti,  protekne u idealnim trkačkim uvjetima. Staza je za naše pojmove bila poprilično duža od domaćih sprinteva. Odrađenih 3,8km pokazuje da je to više ličilo na srednje (gradske) staze , ali mislim da se na tu činjenicu nitko nije bunio. Veći problem je nastao u krivim opisima, odnosno u krivo nacrtanim prelazno/neprelaznim zidovima. Uz to , rješenje , provlačenja sajli kroz SI stanice dovelo je do problema kod guranja čipova u iste i neevidentiranja prolaska. Sama staza je bila brza, sa dosta  “izbora” i teško ju je bilo proći bez grešaka. Problemi sa “dioptrijom” i znojem na kraju su rezultirali četvrtim mjestom što na kraju krajeva i nije tako loše s obzirom na konkurenciju. Idući vikend još jedan sprint na novoj karti u ZG i ponovno Žumberačko gorje sa svojom mistikom.