24 sata Mađarske

24h_2016_20

 

Prethodni vikend se na karti Kab-hegy, Sárcsi-kút  održalo 24satno natjecanje u štafeti. Kao pridruženi član druge slovenske štafete priključio se i Robert Orehoci. Cilj natjecanja je da se u roku od 24 sata uspješno prođe što više ponuđenih karata. Karte su podijeljene na, po dobu dana na startne, dnevne, “zone sumraka”, noćne i završne , po dužini na kratke i duge te po težini na lake i orijentacijski teške. Prvih 12 sati vrijeme je bilo u skladu sa godišnjim dobom oko 30tak stupnjeva, a onda je oko ponoći naišlo nevrijeme sa jakom kišom i vjetrom koje je spustilo temperaturu na 14 C i malo začinilo natjecanje. Ekipa Slovenija 2 je u 24 sata uspješno prošla 26 karata i završila na 13. mjestu

 

Zelena čistka 2016.

Zelena o-čistka 2016.

Zajednička jednodnevna akcija čišćenja divljih odlagališta otpada Zelena čistka najveći je ekološki volonterski projekt u Hrvatskoj.

I ove godine članovi Orijentacijskog kluba Bjelovar sudjelovali su u ovoj akciji skupljanjem i odvozom otpada s dvaju divljih šumskih odlagališta u okolici mjesta Vrbica.

 

  • Zelena čistka 2016. - Vrbica
    Zelena čistka 2016. - Vrbica

Mateo brončani na Vihorovoj Uskršnjoj utrci

Na tradicionalnoj Uskršnjoj dječjoj orijentacijskoj utrci koja je 28. ožujka održana u Zagrebu – Dotršćina, u izvrsnoj organizaciji OK Vihor, nastupilo je i četvero najmlađih članova OK Bjelovar.
U konkurenciji 96 malih natjecatelja iz Zagreba, Ludbrega, Samobora i drugih mjesta, Mateo Habalija (2007.) osvojo je izvrsno treće mjesto i brončanu medalju u kategoriji M10 (dječaci do 10 godina).
Nakon proglašenja pobjednika Mateo je izjavio: Ovo mi je prva medalja u životu!

Mateo, brončana medalja
Na utrci su još sudjelovali Ivana Habalija (Ž12) te Andrej i Bartol Perković (M7).
Rezultati i fotografije dostupni su na www.vihor.hr i na Facebooku (OK Vihor).

Tonka u Portugalu

Tonkina priča iz Portugala

Nikad ne putujem na mjesta gdje nema neke utrke, jer jednostavno nemam dovoljno godišnjeg za tako nešto, pa sam utrku uklopila u posjet prijateljici u Lisabonu. S obzirom na to da sam željela obići i neke znamenitosti u okolici, koje uključuju i isprobavanje domaćih vina, odabrala sam trčati u svojoj dobnoj kategoriji, a ne u težoj kako to inače sama sebi smjestim pa umirem i na utrci i cijeli dan nakon utrke. Bila sam zadovoljna odabirom jer je na kraju bilo prijavljeno preko 1.400 ljudi, a moja W35 kategorija je izgledala kao da bi se mogla i završiti.

Na programu su bile četiri prave šumske orijentacijske utrke koje su za razliku od naših imale jako malo šume i jako puno kamenja i stijena; i peti je bio noćni sprint po gradu. S obzirom na to da sam luda za gradskim sprintevima bilo je jasno što sam si odabrala za glavnu utrku.

Teren je urnebes. Veliko kamenje, malo kamenje (kamen koje veličine se zapravo smije nazvati stijenom?), okruglo kamenje, jajoliko kamenje, kameni odroni, kamene terase, kameni zidovi, kameni platoi raznih oblika od kojih neki i sami već imaju svoje uvale i mikročistine, sve livade urasle u bodljikavo grmlje, ono malo šume što postoji je neprohodno, gomila karakterističnog drveća (Plutnjak bez kore), ograde od metar i pol s dva reda bodljikave žice na vrhu, uvale super plitke, potoka nigdje…

Pokušaj prilagođavanja novom terenu je bio u potpunosti neuspješan. U Hrvatskoj mi je problem obići običnu ponikvu za 180 stupnjeva i nastaviti dalje, ovdje je to trebalo napraviti s okruglim stijenama. Ne treba puno objašnjavati kako je to završilo, ali sa 10. kt sam otišla na 13, s 13 na 10, izohipse ništa nisam kužila, praćenje karakterističnog drveća je bilo uspješno samo kad su bila sva ucrtana na karti. Uglavnom, napravila sam valjda sve moguće greške, osim silaska s karte, a najavili su da je prvi dan najlakši.

Nisam bila zabrinuta za rezultat jer se na večer trebao trčati sprint u gradu. Već sam prije desetak godina imala priliku sudjelovati na jednom takvom sprintu i sjećam se da je bilo ludilo. Ovaj put je bio po noći, kiši i magli. Start u prastaroj ulici popločanoj kamenim kockicama, hrpa stepenica i mini uličica i trčanje u sto smjerova oko oronulog dvorca na vrhu brda, cilj opet dolje. Trošila sam puno vremena na odabir varijante, ali izgleda manje nego konkurencija jer sam uspjela pobijediti u sprintu. Moj cilj je bio ostvaren, sad sam sljedeće tri utrke mogla brljaviti koliko hoću …

Ostatak priče pročitajte na goout.vecernji.hr

(tekst & foto: Antonija Orlić)

Penamacor

Orijentacijska sezona ovaxj puta je krenula na četverodnevnom natjecanju od 5-9.02. u pitoresknom portugalskom gradiću Penamacor.
Na natjecanju koje je okupilo oko 1500 natjecatelja iz 31 države nastupili su Antonija Orlić i Robert Orehoci. Osim četiri klasične “šumske” odnosno “kamenite” utrke na kraju prvog dana održao se i noćni sprint. Sami uvjeti , kiša, magla i vjetar nisu išli u prilog natjecateljima , međutim to nije spriječilo Antoniju da pobjedi u svojoj kategoriji odnosno da Robert završi peti. U ukupnom plasmanu ostale četiri utrke Antonija je ponovila odličan rezultat i sveukupno zauzela 10. mjesto od 30 natjecateljica dok je Robert
bio malo manje uspješan i ugurao se u zlatnu sredinu 32/66. Rezultati i slike mogu se pronaći  na stranicama organizatora.

Šprint, Slovenija, Kamnik i opet kiša zaobišla hrabre

Nakon kišurine zadnjih dana ponovno su se oblaci nakratko razišli dovoljno da sprint, koji je organizirao OK Komenda na novoj karti,  protekne u idealnim trkačkim uvjetima. Staza je za naše pojmove bila poprilično duža od domaćih sprinteva. Odrađenih 3,8km pokazuje da je to više ličilo na srednje (gradske) staze , ali mislim da se na tu činjenicu nitko nije bunio. Veći problem je nastao u krivim opisima, odnosno u krivo nacrtanim prelazno/neprelaznim zidovima. Uz to , rješenje , provlačenja sajli kroz SI stanice dovelo je do problema kod guranja čipova u iste i neevidentiranja prolaska. Sama staza je bila brza, sa dosta  “izbora” i teško ju je bilo proći bez grešaka. Problemi sa “dioptrijom” i znojem na kraju su rezultirali četvrtim mjestom što na kraju krajeva i nije tako loše s obzirom na konkurenciju. Idući vikend još jedan sprint na novoj karti u ZG i ponovno Žumberačko gorje sa svojom mistikom.

Com Card Pro

Novi SI uređaj – ComCard Pro

SPORTident je predstavio ComCard Pro, kombinaciju kompasa i SI čipa u jednom kućištu. Zasnovan je na SI-Card10 tipu čipa koji može pohraniti do 128 zapisa uz vrijeme registriranja od 60 ms. Prema informacijama proizvođača kod dizajniranja uređaja vodilo se računa da nema utjecaja elektronike čipa na devijaciju igle kompasa. U ponudi je nekoliko kapsula kompasa s različitim karakteristikama, a raspoloživi su modeli za lijevu i desnu ruku.
Cijena uređaja je 70€ bez poreza.

Više detalja na stranicama proizvođača.

MW21B winners @ S&Bopen

Slavonija i Baranja Open – četiri medalje za OKB

Na međunarodnom orijentacijskom natjecanju Otvoreno prvenstvo Slavonije i Baranje koje je proteklog vikenda (21.-22. ožujka) održano u Našicama sudjelovali su i članovi Orijentacijskog kluba Bjelovar.

Prvog dana održana je utrka na srednjim, a drugog dana na dugim stazama. Obje utrke boduju se za Kup Hrvatske, a rezultati se zbrajaju za generalni plasman u SiB open.

Od članova OK Bjelovar najuspješniji su bili Petar Perica (2. mjesto u kategoriji M21B), Mladen Perica (3. u M21B), Nikolina Šantić (3. u Ž21B) i Željko Belaj (3. u M55).

Nastupili su još: Tihomir Despetović (M21E), Antonija Orlić (Ž21E), Robert Orehoci (M35) i Domagoj Šantić (M21B).

U natjecanju je sudjelovalo 222 natjecatelja i natjecateljica iz Finske, Mađarske, Slovenije, Srbije, Španjolske i Hrvatske, a medalje i nagrade pobjednicima uručio je Krešimir Žagar, gradonačelnik grada Našica.

Rezultate možete pogledati ovdje, a više informacija na stranicama natjecanja.