Drugi vikend za redom natjecanja su nastavljena u Mađarskoj. Intenzivni vikend krenuo je u petak sprint popodnevnom utrkom na bazenima Szent Gróth Termálfürdő. Antonija i Robert su se odmah za početak okitili zlatom. Sama utrka dobila je na čari jer je u zadnjem dijelu postavljen labirint i nije bila dovoljna samo brzina već i koncentracija da se iz njega što prije izađe . Subota je nastavljana utrkom na srednjim stazama na terenima Zalaszentgrót – Döbröce,a uz koju su se računali još dva sprinta za sveukupni plasman. Sam teren na prvu nije odavao mogućnost laganog kretanja zbog agacije i kopriva međutim kasnije se pokazalo da većina karte nije bila takva. Veći problem od navedenih kopriva i agacije je bila loše nacrtana karta Neki su se bolje, a neki lošije snašli . Subota popodne je bila predviđena za pivsku štafetu gdje su se formirale dvije mješane štafete, Antonija i Darko, Lino i Robert. Da li zbog većeg pivskog ili orijentacijskog iskustva, štafeta Lino/Robert je bila bolja, a i uz to osvojila svekupno treće mjesto u jakoj konkurenciji iza dvije austrijske štafete. Za kraj ostala je nedjelja sa programom dva gradska sprinta i revijalne utrke sa “kantama“. Sprintevi su bili izuzetno brzi i ne previše tehnički zahtjevni. Nakon zbrajanja kompletnih rezultata tri utrke Antonija se popela na drugo mjesto ,a Robert na prvo.
Autor: robi
24 sata Mađarske
Prethodni vikend se na karti Kab-hegy, Sárcsi-kút održalo 24satno natjecanje u štafeti. Kao pridruženi član druge slovenske štafete priključio se i Robert Orehoci. Cilj natjecanja je da se u roku od 24 sata uspješno prođe što više ponuđenih karata. Karte su podijeljene na, po dobu dana na startne, dnevne, “zone sumraka”, noćne i završne , po dužini na kratke i duge te po težini na lake i orijentacijski teške. Prvih 12 sati vrijeme je bilo u skladu sa godišnjim dobom oko 30tak stupnjeva, a onda je oko ponoći naišlo nevrijeme sa jakom kišom i vjetrom koje je spustilo temperaturu na 14 C i malo začinilo natjecanje. Ekipa Slovenija 2 je u 24 sata uspješno prošla 26 karata i završila na 13. mjestu
Penamacor
Orijentacijska sezona ova
j puta je krenula na četverodnevnom natjecanju od 5-9.02. u pitoresknom portugalskom gradiću Penamacor.
Na natjecanju koje je okupilo oko 1500 natjecatelja iz 31 države nastupili su Antonija Orlić i Robert Orehoci. Osim četiri klasične “šumske” odnosno “kamenite” utrke na kraju prvog dana održao se i noćni sprint. Sami uvjeti , kiša, magla i vjetar nisu išli u prilog natjecateljima , međutim to nije spriječilo Antoniju da pobjedi u svojoj kategoriji odnosno da Robert završi peti. U ukupnom plasmanu ostale četiri utrke Antonija je ponovila odličan rezultat i sveukupno zauzela 10. mjesto od 30 natjecateljica dok je Robert
bio malo manje uspješan i ugurao se u zlatnu sredinu 32/66. Rezultati i slike mogu se pronaći na stranicama organizatora.
Sprint vikend u Splitu i Šibeniku
Malobrojna ekipa OK Bjelovara završila je ovaj vikend na prekrasnom prekišnom Splitu i isto takvom Šibeniku. Međutim ta činjenica nije nikog omela u uživanju trčanja na novim sprint kartama starih jezgri. Možda je zbog kiše turista bilo manje , ali činjenica da su isti nosili kišobrane nije nam išla u korist. Osim savladavanja tehnike izbjegavanja, sa vremenom smo usavršili i tehniku doklizavanja do kontrola. Neki su možda tu tehniku duže savladavali jer su im pokušaji završavali ili u zidu ili na podu. Nikolina je tu , ovaj puta, imala malo više problema i završila je na 6. mjestu u Ž21 za razliku od Antonije na 3. mjestu i mene na 1.mjestu u M35. Popodne smo Antonija i ja odradili seniorsku mješanu štafetu (sa starim (ne)članom) Vedranom i završili na izvrsnom 2.mjestu iza OK Japetić. Povratkom u Šibenik i potopom koji nas je pratio putem shvatili smo da je dio kiše na prvim utrkama bio apsolutno zanemarljiv. Nedjelja je glede vremena bila puno sretnija jer je palo samo par kapi za vrijeme utrke i proglašenja. Šibenik je u odnosu na Split bio brdovitiji , ali puno trčljiviji zbog “pomanjkanja” turista te se Antonija popela za jednu stepenicu više dok sam ja ostao na istoj. Rezultati i prolazi se mogu vidjeti na URSUS OUTDOOR stranicama
Šprint, Slovenija, Kamnik i opet kiša zaobišla hrabre
Nakon kišurine zadnjih dana ponovno su se oblaci nakratko razišli dovoljno da sprint, koji je organizirao OK Komenda na novoj karti, protekne u idealnim trkačkim uvjetima. Staza je za naše pojmove bila poprilično duža od domaćih sprinteva. Odrađenih 3,8km pokazuje da je to više ličilo na srednje (gradske) staze , ali mislim da se na tu činjenicu nitko nije bunio. Veći problem je nastao u krivim opisima, odnosno u krivo nacrtanim prelazno/neprelaznim zidovima. Uz to , rješenje , provlačenja sajli kroz SI stanice dovelo je do problema kod guranja čipova u iste i neevidentiranja prolaska. Sama staza je bila brza, sa dosta “izbora” i teško ju je bilo proći bez grešaka. Problemi sa “dioptrijom” i znojem na kraju su rezultirali četvrtim mjestom što na kraju krajeva i nije tako loše s obzirom na konkurenciju. Idući vikend još jedan sprint na novoj karti u ZG i ponovno Žumberačko gorje sa svojom mistikom.
Postás Kupa
Tko je bio dovoljno inteligentan pobjegao je ovaj vikend iz kišne Hrvatske i okušao se na novom terenu pored grada Szabadszállás. Nova karta sa puno pijeska (ne na karti) i sa još više trnja. Prvi dan sam se više manje uspješno provukao kroz sve zeleno i završio na 6/39 mjestu. Drugi dan skupiviši više hrabrosti pokušao popraviti ukupni rezultat što je dovelo do više povećih grešaka koje nisu bitno utjecali na ukupno osmo mjesto. Vrijeme idealno za trčanje, shoping trkače opreme i druženje sa prijateljima. Ostatak rezultata , a dio slićica kod drugog u mojoj katekoriji , Herwig Allwingera
Sezona je počela …
Ako se po jutru dan poznaje onda ćemo se ove godine “kupati” u lijepom vremenu na utrkama. Cres nas je , naša prva destinacija ove godine, dočekao u prelijepom proljetnom vremenu idealnom za trčanje.
Teren neuobičajen za ostali dio Cresa jer je na karti dominirala bjelogorica popunjena livadama i izuzetno trčljivim dionicama. Ni klasični dijelovi sa kamenjem i stijenama nisu nas mogli omesti u uživanju na stazama. Prvi dan , srednje staze, i uhodavanje nakon pet mjeseci treniranja bez karte. Sve za PET, osim greške od PET minuta 😀 . Međutim greška nije utjecala na opći dojam prve utrke u sezoni. Antonija se vjerojatno nije stigla ni zagrijati na 4.5 km staze kada znamo da na svojim utrkama tek na 80om počinje “kukati” pa je završila na 10. mjestu. Moja malenkost na trećem, sa pet minuta zaostatka. Drugi dio dana odradili smo na odlazak u smještaj u Belom te na poduže večernje druženje sa Japetić ekipom. Antonija je , kao vrhunski gurman, iskoristila priliku u uživanju u domicilnoj večeri, kombinaciji blitve i ćevapa 😀
Dan dva, već iskusni stanovnici Cresa, jedva smo čekali da se otisnemo na duge staze. Ovaj put smo trku odradili sa još manje pogrešaka. Antonija na 8.mjestu, a ja na drugom sa malim zaostatkom. Organizacija i opća atmosfera su bili nevjerojatno ležerni. Domaćin se pobrinuo za mali pokretni restorančić i ozvučenje tako da nikome ništa nije nedostajalo. I kako to onda poslije biva, ostali su aktivirali sleep mode, a ja za volan, pa preko pola Cresa, malo trajekta, cijelog Krka pa lagano do Zagreba i jednotjednog odmora jer nas već idući vikend čeka Lipica.