Mjesec: kolovoz 2017.

SEE(M)OC na Durmitoru

robi

 

Hrvatska reprezentacija u Orijentacijskom trčanju, čiji su dio i članovi Orijentacijskog kluba Bjelovar, Robert Orehoci i Antonija Orlić, nastupili su na SEEOCu (South East European Championships) koji se tokom prošlog vikenda održavao na području Žabljaka u Crnoj Gori.

Ekipa je u Žabljak došla nekoliko dana ranije te iskoristila priliku da se popne na najviši vrh Durmitora, uđe u Ledenu pećinu, kupi pivo koje se na planinu dostavlja konjem i očeliči se kupanjem u nekoliko planinskih rijeka i jezera.

Članovi OK Bjelovar su nastupili u svim disciplinama i sve utrke uspješno završili, Robert u M45 i Antonija u W21E kategoriji.

Posljednji dan se održavalo štafetno natjecanje koje je uključivalo po 3 osobe. Prvu izmjenu je trčao Edi Ocvirk iz OK Japetić, drugu Antonija i treću Robert koji je snažnim finišem savladao Rumunjku, te s 3 sekunde razlike doveo Hrvate do pobjede u najmlađoj veteranskoj MŽ35 kategoriji.

Statistika:
Pojedinačni rezultati:
Sprint – Robert 1. Antonija 9.
Middle – Robert 8. Antonija 15.
Long – Robert 2. Antonija 18.
Rashodi: 1boca medice, 2 boce orahovca, 2 boce pelinkovca, 4 kašete nikšićkog, 1/2 boce rakije užicane od gazdarice, 1/2 boce rakije otete rafterimana Tari.
Prihodi: 1 ženske gaće na točkice XL veličine (rođendanski poklon Robiju od OK Vihor), 3 zlatne medalje, 1 srebrna medalja, nemjerljivo iskustvo postati prvak Balkana.

Antonija

Radovan Čepelak, okorjeli orijentacist

Kratka povijest hrvatske orijentacije viđena očima okorjelog orijentacista

OK Bjelovar

Petnaest godina nakon objave “Kratke povijesti hrvatske orijentacije” povodom 50. obljetnice orijentacije u Hrvatskoj viđene očima okorjelog orijentacista, autora Radovana Čepelaka donosimo podsjećanje na taj jedinstveni tekst o povijesti orijentacijskog sporta. Predgovor pročitajte u nastavku:


Ova “KRATKA POVIJEST HRVATSKE ORIJENTACIJE” nastala je spontano ili bolje reći potpuno nehotice. Zapravo, neposredan povod za to, bio je reosnivanje Orijentacijske sekcije u Planinarskom društvu Sveučilišta “Velebit” 2001. Za tu svečanu prigodu u želji da mladim članovima sekcije kažem nešto više o prethodnim događajima, jer je “Velebit” nekad imao vrlo jaku i značajnu ulogu u hrvatskoj orijentaciji, i sam “zavirio” u tu našu orijentacijsku povijest. Doduše, ovdje treba pripomenuti, da je nešto slično samo u znatnije manjoj mjeri objavljeno godinu dana ranije, u zborniku “50 Velebitovih godina”. Knjiga je već bila pred samim tiskom, kada su me nagovorili da napišem članak o povijesti orijentacije u “Velebitu”. Tom prilikom je Dražen Zupanc, također jedan od pionira hrvatske orijentacije, dodao tekstu nekoliko imena i podataka pa tako je otisnuto poglavlje pod nazivom “Velebit” u orijentaciji.
Dakle, vratimo se opet na početak, i sam obradovan zbog osnivanja Orijentacijske sekcije u “Velebitu”, jer sam i ja nekad trčao pod istom “zastavom”, počeo sam “kopati” po arhivi, literaturi i koječemu, i tom prilikom otkrio da ove 2002. godine možemo s ponosom proslaviti 50. godina orijentacijskog djelovanja u Hrvatskoj!
I tako u daljnjem slijedu događanja prikupljajući podatke, o orijentaciji u “Velebitu”, nehotice sam prešao ranije zadane okvire te je nastao ovaj rad, kao temelj za ozbiljnu proslavu 50 godina hrvatske orijentacije.
Stisnuti 50 godina na ovaj mali uokvireni prostor nije lako, sigurno da je nehotice dosta toga izostalo ali i to da se neminovno i nehotice podkrala pokoja pogreška.
Ovom prilikom pripominjem, da ovdje osim faktografskih podataka iznosim i moje osobno viđenje na razvoj orijentacije u Hrvatskoj, onako kako sam kao natjecatelj, kao organizator natjecanja i kao nazovimo član Komisije, doživio našu orijentaciju.

Netko o svemu tome može imati i svoj stav, odnosno kut gledanja. Stoga bi bilo poželjno da još netko o tome kaže svoju riječ.

Cijeli tekst u PDF obliku možete pronaći ovdje.